Knjiga Željka Barišića "Pasje poslijepodne u Jurskom parku" | Monet

23.04.2010 u 10:34

Knjiga Željka Barišića "Pasje poslijepodne u Jurskom parku"

Ovaj hercegovačko-zagrebačko-splitski autor – rođen je odrastao u Hercegovini, živio i školovao se u Zagrebu, a do daljnjeg živi s obitelji u Splitu – aktivni je sudionik književnih festivala, sajmova i promocija, iako se drži po strani od književnih krugova i klanova.

Željko Barišić (Mostar, 1967.)  pojavio se sa na našoj književnoj sceni romanom »Bilo jednom u Zagrebu« (Stajer Graf,Zagreb, 2006.).

Objavljivao je, i to i dalje čini, poeziju i prozu u mnoštvu domaćih i stranih književnih i časopisa za kulturu, a ponešto od toga je i prevedeno. Dobitnik je nagrade Matice hrvatske za pripovijetku.

Ovaj hercegovačko-zagrebačko-splitski autor – rođen je odrastao u Hercegovini, živio i školovao se u Zagrebu, a do daljnjeg živi s obitelji u Splitu – aktivni je sudionik književnih festivala, sajmova i promocija, iako se drži po strani od književnih krugova i klanova. S jedne strane, možda je razlog tomu što je Barišić dr. stomatologije i puno radno vrijeme provodi u ordinaciji, za razliku od slobodnih pisaca i novinara koji potpuno raspolažu svojim slobodnim vremenom (ma što to značilo!).

S druge strane, zanimanje koje pruža fi nancijsku neovisnost od književnih honorara gotovo je aristokratska pozicija u našoj kulturi i malom tržištu knjiga gdje se većina sudionika bavim pukim preživljavanjem. Željko Barišić kontinuirano piše i objavljuje, nije netko tko je napravio samo izlet u književnost.

Dok se u svom prvom romanu »Bilo jednom u Zagrebu«, uglavnom bavi studentima koji se na razne načine snalaze u glavnom gradu i pokušavaju pronaći neka uporišta u njemu (uz političke promjene koje u pozadini daju dodatnu dimenziju cijelom romanu), ova knjiga priča tematski i jezično je mnogo raznolikija i bogatija.

Ovdje se vraćam na sintagmu hercegovačko-zagrebačkosplitski autor, kako bi naglasio da Barišić koristi razne izričaje, ali uglavnom sleng(ove) kako bi postigao autentičnost situacije, pa i jezikom potvrdio pripadnost likova nekom miljeu ili subkulturi. Tematski su priče vrlo raznolike, no uglavnom su urbane, prate životne situacije, ponekad su na razini anegdota iz gradskog života ili opisuju zanimljive događaje – tu je Barišić zapravo storyteller, pripovjedač iz tradicije usmene književnosti koji zanimljivo priča i zadržava pažnju slušatelja/čitatelja.

Pripovijedanje je baza Barišićevog »koncepta«; logično nizanje događaja, praćeno duhovitim komentarima, autentičnim jezikom i neobičnim situacijama. No, to nikako ne znači da autor nema jasno mišljenje i stav o našoj svakodnevici ili bliskoj prošlosti.

Zanimljivo je i Barišićevo ratno iskustvo koje razotkriva situaciju koja baš i nije za udžbenike povijesti, a vrlo je životna i proživljena.

Autor je sposoban ispisati i vrlo sentimentalne,zavičajne retke, primjerice u priči »Kad bi me samo još jednom dozvala«, o sprovodu bake s kojom je odrastao dok su roditelji radili u inozemstvu. Sjajno nižući asocijacije i prisjećanja, uz istovremenu »grubost današnjeg svijeta« Barišić nas vraća u svoje djetinjstvo onimneizrečenim; možemo samo naslutiti koliko je baka bila nježna i brižna, kaže se među ostalim u pogovoru ovoj knjizi.

Inače, urednik ove knjige je Robert Mlinarec.

Ovaj Barišićev roman bit će predstavljen danas (u 17:45) na Sajmu knjige u Sarajevu.

Željko Barišić povremeni je (počasni) kolumnist portala monet.ba.