Pink(a): Željko Mitrović otrovao je mačka receptom iz BiH
Tako je žrtva tajlandske tunjevine iz Hrvatske jedan mačak u Srbiji kojeg je danima mučio proljev nakon što je njegova vlasnica izvršila eksperiment s konzervom.
Piše: Berislav JURIČ, bitno.ba
Svi se zgražaju nad nalogom Željka Mitrovića da se na njegovim televizijama, u vijestima i dnevnicima, sve što je hrvatsko popljuje, izblati, izvrijeđa i predstavi lošim.
Svi se zgražaju nad odlukom vlasnika televizije da hrvatskim slavujima ukine mjesto u svojim eterima, pa su uzalud u svoje hitove ubacivali prizvuk cajki nad glupim tekstovima, a sva golotinja iz spotova, koju imitiraju sve djevojčice i lijepe po Facebooku, propala je.
Željko Mitrović, vodeći svoj osobni rat s Hrvatskom, po mnogima je otišao predaleko i pokopao novinarstvo na svojoj televiziji.
Tako je žrtva tajlandske tunjevine iz Hrvatske jedan mačak u Srbiji kojeg je danima mučio proljev nakon što je njegova vlasnica izvršila eksperiment s konzervom koju ona nije htjela kušati.
Dok se susjedi čude kako se to može zlorabiti novinarstvo, kod nas je to već godinama dobro uvježban posao. Naše tunjevine već odavno ubijaju one druge. Zavisi koje novine i koja televizija o kojem mačku priča. Svjedoci smo da godinama u Bosni i Hercegovini pupaju tri istine, od kojih niti jedna nema doticaja s drugom. A sve truju.
Samo je u jednim novinama ministar nekome opsovao majku. U drugima je u isto vrijeme održao jako važan sastanak na kojem su dogovorene jako važne stvari.
U jednim novinama je državni tužitelj kriminalac, u drugima je žrtva kriminala. Jednom narodu servira se brojka od 40 mrtvih dok drugi narod govori da je u istom napadu na istom mjestu u isto vrijeme poginulo 90 ljudi.
I dok se svi zgražaju nad potezima Željka Mitrovića od kojeg je mačak dobio proljev, u Bosni i Hercegovini sve vrvi od stomačnih tegoba.
Kad neka redakcija plasira neistinu, odnosno njihovu istinu, demant ne dopire do spužvi koje su upile lekciju. Objavljuje se u drugim novinama koje ne dolaze u ruke spužvi i druga strana nema priliku svoju istinu predočiti njima.
Budne oči upravljača istine paze da se iz njihove redakcije ne pošalje nešto škakljivo o velikom vođi koji onda ima nagradu, pa svojim novinarskim perima ili mikrofonima mašu kao gladna pseta. Na tuđe tvrdnje se ne odgovara. Zna se da prave istine nema.
Ljudi u Bosni i Hercegovini, toliko su zaluđeni, da čak ni istinu da su gladni, a koja bi trebala biti zajednička svima, ne prihvaćaju. Dovoljno je da nakon priče o gladi, netko spomene svoju istinu i da se stomak napuni mržnjom.
