Pedofil Robert M.: 'Zapisi iz podzemlja' na 2 milijarde stranica!
Kolegama brzo upada u oči da Robert, noseći uvijek kameru i mali ruksak s raznim kremama i pomadama sa sobom, često sam, iza zatvorenih vrata, boravi s djecom, i bebama. Osim toga, upadljivo je predusretljiv ako treba da ostane sam u vrtiću, tj. ako neki od kolega mora ranije da ode kući. On se tome toliko obraduje da i to postaje vrlo upadljivo.
Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net
U dubokoj sjeni strašne prirodne katastrofe u Japanu i sve žešćeg rata u Libiji, u Zemlji Lala i Kanala ovih je dana počeo sudski proces vinovnicima jednog nečuvenog zlodjela. Ono što ovaj zločin izdvaja iz neprekinute vrteške nasilja i krvoprolića je činjenica da je izvršen nad sasvim malom djecom, često čak doslovno i nad – bebama!
Priča je to od koje uistinu čovjeku zastaje dah, koju je, mislim, i najvještijem peru teško staviti na papir čak i sad, kad su obznanjeni gotovo svi njeni detalji.
No, pođimo redom.
Optuženi, Latvijac Robert M. (27) u Nizozemsku je došao početkom ovog stoljeća iz Njemačke, u kojoj je volonterski radio s djecom i omladinom. Istim se poslom, pod paskom evangelističko-luteranske crkve, bavio još u Keniji, krajem devedesetih godina prošlog milenija.
U Njemačkoj je Robert posredovao u traženju volonterskih poslova za mlade Latvijce. Međutim,i nakon što je tamošnjim autoritetima njegov odnos prema mladim “pitomcima” postao sumnjiv, mlađahni se Robert naprasno seli u Holandiju, i nastanjuje u Amsterdamu, gdje se 2004. “udaje” za šofera Richarda van O., također optuženog za suučesništvo u zločinu.
Robert M., čije lice, protivno ovdašnjim običajima, možemo vidjeti bez pokrivenih očiju, i ovdje odmah počinje raditi s djecom, i to u vrtićima i obdaništima. Samo, ovdje ga posebno privlače mala, štoviše: najmanja djeca – ona od 0 do 2,5 godine.
Kolegama brzo upada u oči da Robert, noseći uvijek kameru i mali ruksak s raznim kremama i pomadama sa sobom, često sam, iza zatvorenih vrata, boravi s djecom, i bebama. Osim toga, upadljivo je predusretljiv ako treba da ostane sam u vrtiću, tj. ako neki od kolega mora ranije da ode kući. On se tome toliko obraduje da i to postaje veoma upadljivo.
No, čim primijeti podozrivost kolega i nadređenih, Latvijac “kupi prnje” i mijenja poslodavca, seleći se iz jednog vrtića u drugi. Jedan, drugi, treći… U međuvremenu, daje i oglase za prekovremeni rad, čuvanje djece prezauzetih roditelja, a kuje planove i za osnivanje vlastite predškolske ustanove! Ponekad na čuvanja djece odlazi s mužem, što nekim roditeljima ipak postaje sumnjivo, pogotovo kad se jedan dječačić požali majci da se “čiko ponekad čudno ponaša”.
Vidjevši na djetetovom tijelu masnice, žena smjesta otpušta “odgojitelja” i odlazi u policiju. No, tamošnji “stručnjaci”, nakon opsežnog proučavanja, zaključuju da se najvjerojatnije ne radi ni o čem ozbiljnom. Jer, bože moj, mala djeca često “imaju bogatu fantaziju”.
I tako bi se Robert M. zacijelo opet provukao, da policija s druge strane oceana, u Americi, prije izvjesnog vremena nije otkrila ogromnu količinu dječjih porno-slika i filmova porijeklom iz Nizozemske. U istragu su uključeni ovdašnji “plavci” i trag ih je uskoro odveo do bračnog para Roberta M. i Richarda van O.
Materijal koji je policija, nakon teškog “otključavanja” veoma dobro zaštićenih fajlova Roberta M., u njegovim kompjuterima pronašla je zaista šokantan: 8 (osam) terabajta seksualnog nasilja s djecom! Preračunato, to vam je ravno ogromnom brdu papira od 20 milijardi stranica! Zato i ne iznenađuje golemi broj žrtava: Latvijac je do sada priznao, a na vrpci dobrim dijelom i zabilježio, seksualno nasilje nad osamdeset i petoro djece do dvije i po godine. Jer, kako sam reče, starija bi djeca roditeljima znala objasniti što im “čiko radi”!
Da ti pamet stane.
Procesu na licu mjesta prisustvuje veoma mali broj roditelja, većina ih suđenje prati na tajnoj lokaciji, putem video-linka. Oni, naravno, listom žele da ostanu anonimni, nadajući se da će time barem unekoliko zaštititi djecu od javnosti i osigurati im koliko-toliko normalno odrastanje. To jest, ako se takvo što, poslije svega što se mališanima desilo, uopće može ostvariti.
Inače, optuženi do sada ne pokazuje neke velike znake kajanja. Kao da ovaj mladić – u školi, poput mnogih drugih bolesnika, povučen i neupadljiv – uopće nije svjestan veličine učinjenog zločina. Ili mu je možda svejedno?! Ko zna što se u takvoj glavi – za koju su “Zapisi iz podzemlja” od Dostojevskog ravni “Politikinom zabavniku” – što se u takvom “suterenu” zbiva?
No, uz cijelu je priču vezan još jedan šokantan “detalj”, i to onaj o (ne)suradnji europske policije.
Ispostavilo se, naime, da je Robert M. i u zemlji-matici, još maloljetan, osuđivan za nasilje nad djecom, a da nadležne vlasti o tome nikad nisu obavijestile zemlje u koje je dotični otišao. Ima i gore: Robert M. je i pored vještog “manevriranja”, ipak i u Njemačkoj svojevremeno procesuiran za sličan delikt!
Zar se zaista, prostom razmjenom podataka, nije moglo spriječiti da mladi pedofil sa policijskim dosjeom u dvije zemlje-članice Europske unije i ovdje nastavi po starom?! Zar je, u digitalnoj eri, do zaista bila tako teška “operacija”?
Zapitanost i ogorčenost ostaju i kod “običnih” pratilaca procesa, da o žrtvama i njihovim roditeljima i ne govorimo.
Doista, hoće li Europska Unija – prepuna besmislenih mjera i propisa kao oštro je, na primjer, širina biciklističkih guma, a kronično spora i neučinkovita u mnogim važnim stvarima –ostati krezubi “zmaj od papira”, ili će se, pak, postepeno pretvarati u pravu, efikasnu zajednicu, uniju s odličnom suradnjom vlada, sudstva, policije, ekonomije …?
Ako se desi ovo prvo, bojim se da od nje, nakon još nekoliko financijskih kriza poput onih na Islandu i u Grčkoj, neće ostati ni koliko za konac što tog krhkog zmajčeka sa majčicom-zemljom veže.
