Milijun dobrih razloga Kažem Ja
Danas je ta legendarna Veležova devetka trener s brojnim amplitudama u radu. Nedavno ga je otprašio i jedan diktator s Obale Bjelokosti, jer taj trenerski 'genijalac' čak nije upio učiniti nešto više s njegovom reprezentacijom na Afričkom kupu, kamoli da bi mu dali u ruke taj nogometni biser na Svjetskom prvenstvu.
Piše: Željko BARIŠIĆ, monet.ba
Ima jedna priča o nekom starom Duvnjaku koji je radio u Njemačkoj, i kao i svi Duvnjaci imao je on ovdje veliku kuću i traktor, nešto što bilo koji Duvnjak koji je držao do sebe je morao imati (prije je to bila kuća i konj). Međutim, sin mu se nikako nije ženio. Kad se sin napokon oženio i sve kako bog zapovida što iđe uz taj sakrament, došlo je uskoro i unuče. Stari Duvnjak je bio jako zadovoljan; jedva je čekao božićne i ljetne praznike da bi zapalio kući igrati se sa svojim unukom. No, jedan dan, kad je unuk imao oko dvije godine i pretrčavao cestu, naletio je neki Posušak s bemveom šestakom, pokupio maloga i sreća starog Duvnjaka bila je za svagda zamrznuta. Kad su mu njegovi javili telegramom kakva se strašna tragedija dogodila Duvnjak je u očaju i bijesu ovako odgovorio: o, jebo vas Bog, je vam dugo i traj'o!
Tako nekako bi se mogla opisati i idila koja je trajala između zloglasnog dinamovog menadžera Zdravka Mamića i navodno velikog europskog trenera Vahida Halilhodžića.
A, počelo je sve na koncu prošlog ljeta, taman kada su i zadnji Duvnjaci morali natrag na bauštele, studenti hrlili prema Zagrebu nevoljko se hvatajući ispitnih obaveza, Hrvatska gazila u još jednu neizvjesnu političku jesen (o ekonomskoj da ne govorimo), nogometni klubovi se spremali (konačno) učiniti nešto u europskim takmičenjima, a ja očajnički poput Godota čekao dozvolu od Hrvatske agencije za promet lijekovima i medicinskim pomagalima.
Tako nekako je u Dinamo doveden i jablanički as, nekada veliki igrač Veleža, iz one plejade igrača u kojoj je bio i najveći ikad što ga je Hercegovina dala Blaž Slišković. Danas je ta legendarna Veležova devetka trener s brojnim amplitudama u radu. Nedavno ga je otprašio i jedan diktator s Obale Bjelokosti, jer taj trenerski 'genijalac' čak nije upio učiniti nešto više s njegovom reprezentacijom na Afričkom kupu, kamoli da bi mu dali u ruke taj nogometni biser na Svjetskom prvenstvu. Na stranu što su, recimo, Drogba, Toure, Kalou, Yeboah u toj ekipi, 'velikom stručnjaku' nije to bilo dovoljno, te ga je generalisimus, uz to i neformalni selektor, netom prije početka prvenstva napušio. No, poznato je kako su afrički diktatori naprasiti. Nešto kao i naš Maminjo.
Ne, nije to na kraju ljeta bio samo sportski transfer u Dinamo. U simboličkom smislu bio je to i politički transfer, jer nakon svih nesporazuma između Hrvata i muslimana minula dva desetljeća, bilo je prilično neočekivano da neki 'balija' zasjedne na čelo 'najustaškijeg' kluba. Nogometna bajka koju je Ćiro Blažević nedavno započeo na klupi reprezentacije BiH time se nastavila, i tamo je sve izgledalo divno dok nije došao Portugal i na Bilinom polju raspršio snove i najzanesenijih Fanaticosa. S tim da je ovo bilo još značajnije, jer davalo je nadu i smjernice tih naših odnosa koji evo nikako da zadobiju neku prepoznatljivu formu u smislu da se točno zna čije je što i na kojoj razini razgovaramo. A, bogami, kako je Zlajoglu Lagumdžija zaorao teško da ćemo ikad izaći na kraj.
Usput se dalo primijetiti da našeg trenera (i ne samo njega) pokreće svojevrsni mazohizam. Jer, koliko je trenera Maminjo do sada doveo, pa napušio, kad mu se digla neka stvar, sam bog zna. Nije to nikakav specifikum karioke Maminja, to je u ovim krajevima konstanta; znali su ih smjenjivati samo nekoliko sati nakon što bi ih doveli. Izgleda, tek da pokriju neku žešću novčanu transakciju.
E, sad mi je malo čudno kako neki ljudi koji su imali tako uspješne igračke karijere se daju vući za nos od kojekakvih sumnjivih tipova koji si umišljaju da su sportski menadžeri, a kojima bi i najbanalnija financijska inspekcija našla materijala za jedno debelo desetljeće iza rešetaka. No, čini se da ti famozni 'zakoni o sportu', navlas isti u ovim krajevima, su zapravo ingeniozna izmišljotina tih menadžera.
O čem se tu radi? Klubovi su prijavljeni kao udruge građana, a zna se da udruge ne plaćaju poreze, niti najamnine, naprotiv, ljudi udrugama daju milodare. Zapravo, kad čitaš te zakone dojam je da su to uboga, jadna sportska društva/udruge koje na transferu recimo Modrića okrenu milijune eura, i stave to negdje na Hypo odnosno hiper račun, a koliko već sutradan opet zaiskaju milostinju.
Mučio se Vaha, u međuvremenu prozvan 'Kažem Ja' zbog specifične poštapalice u govoru, s Istrom, Hrvatskim Dragovoljcem, Šibenikom, Marsonijom, Splitom, a da o famoznoj Europi ne govorimo. Tamo je nekako zaskočio drugu ekipu Villarreala, dočim mu je došao PAOK, tu je već sve bilo na svojem mjestu; potpuni debakl strategije, nepripremljeni igrači, i igra koja je podsjećala na sadašnju Veležovu.
U međuvremenu, kako veli Maminjo, on i njegov brat Zoki, jedan od recentnijih balkanskih ljubavnika, su mu glumili batlere; sve što je Kažem Ja zaiskao, oni su trkomice izvršavali; dovodili frizere, pedikere, držali ga za ruku kod zubara, a kune se Maminjo da je Zoki jednom prilikom nauštrb nebrijanja tri noći uzastopce stajao i glumio mu stup za televizijsku antenu. Naime, Dinamo nema kabelsku!
I onda je došao Inter, taj strašni tim iz Zaprešića, redom sastavljana od keramičara, fugera, gipsera, meštara za knauf i ličilaca, te demolirao maksimirske pulene.
Kažem Ja tu nije vidio u taktičkom smislu ništa spornoga, međutim Maminjo je podivljao. Ostatak je urbi et orbi poznat; stuštio se Maminjo poput obalobjelokosnog diktatora u svlačionicu, i svima se nagrebao mamice, a poznato je kako je Kažem Ja na to osjetljiv, on je istobogdazajedno, 'ko svoj svome, uzvratio i trakavica je time započela.
Sad je pak situacija toliko konfuzna da se ne zna čiji je onaj milijunček eura koji je 'velikom europskom treneru' obećan ako prođe recimo Dugopolje u Kupu Hrvatske. Maminjo tvrdi da je Kažem Ja nešto pogrešno razumio kad su ono ljetos napravili USMENI ugovor, a predsjednik Barišić kao mudra starina otpovrnjuje da je to obično kokošarenje i da nitko milijune nije ni spominjao. To mu se zapravo učinilo od škripe tramvajskih tračnica koje prolaze tik ispod Maminjovog ureda.
Kažem Ja je time ostao toliko pogođen da ga je sve to dovelo u predinfarktno stanje.
Nije ni slučajno, ovaj put kažem ja; najprije afrički diktatori, sada Maminjo i Barišić. Treba to preživjet.
Da se primijetiti da je do rezignacije došlo i u Hercegovini, tradicionalnoj Dinamovoj utvrdi, koja je bila u nemalom šoku kad je Kažem Ja imenovan za trenera i koja se netom od tog šoka oporavila, kad se dogodilo sve ovo. Taman kad je voljeni klub osvojio turnir u Gabeli i tko zna koju titulu u nizu u prvenstvu koje zapravo sam bog zna kako uopće postoji.
Na stranu sve to, pitanje koje sad kao Damoklov mač visi nad svima nama je kako će se Kažem Ja domoći tih 'zasluženih' milijun eura koje su mu obećani?
A, da to ne bude 'obećanje ludom radovanje' sigurno će se sad upregnuti mnogi, naročito tradicionalno mu sklona sarajevska čaršija, koja će nema sumnje u svemu vidjeti još jedu urotu protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Ne isključuje se da će i najveći sin naših naroda i narodnosti Ž. Komšić uputiti diplomatsku notu da se nekad glavnoj vedeti YU reprezentacije isplate eurići. Inzko bi također mogao uložiti veto na ovu odluku.
A, da će se dokazati fašistoidni karakter kojim je okružen, i koji će u svojoj kolumni popratiti M. Jegović, a koju će uživo prenositi Bakir u '60 minuta', uz to podastrijeti dokaze o evidentnoj Čović/Dodikovoj uroti, ni to također nema sumnje.
U međuvremenu se, kažu mnogi, reprezentacija Obale Bjelokosti potpuno oporavila od čudnih strategija i taktičkih zamisli, te melje sve pred sobom.
Uf, barem jedna dobra vijest.
