Iz Zemlje Lala i kanala: U ime naroda
Dobra moja ujna! Nema ti ta ni kompjutera ni interneta, baš je briga, pa ni ne zna koliko sam hartije namrčio izlijevajući kible i kible gov…, pardon: mlake kišnice! na glavu evo baš ovog laktaša iz Laktaša.
Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net
“Vidi ga, Goco, kako je lijep, i velik: ne bi, bogami, mogao ni uć’ na ova vrata”, skoro pa zaljubljeno će ujna.
I dalje držim glavu u tanjuru, nad mirisnom supom sa njokama. Neću da si kvarim apetit. Ako podignem glavu, i pogledam u ekran, znam - smjesta ću dobiti poriv za povraćanjem.
Dobra moja ujna! Nema ti ta ni kompjutera ni interneta, baš je briga, pa ni ne zna koliko sam hartije namrčio izlijevajući kible i kible g…, pardon: mlake kišnice! na glavu evo baš ovog laktaša iz Laktaša.
A imam šta i vidjet: nisko čelo, buljave oči, podbradak a la Stane Dolanc, golemi “pivski” trbuh, lep glas koji nije lijepo slušat …
Ali eto, ujni k’o slika, veli!
Čudna neka preobrazba. Jer koliko smo puta, dok nam se podrum tresao od granata, skupa jebavali majku Karadžićevim šumnjacima, kukavicama, pozivajući ih da siđu u grad, pa da se lijepo, ja onako muški, a ona, zna se: ženski, k’o ljudi pomarišemo.
No, nećeš ti lako šumnjake u grad…
Ujna k’o da je to zaboravila. Pa sad ovom pukom dorabotniku Dabinih projekata, k’o kakva šiparica, upućuje riječi hvale, pače obožavanja.
Ma, znam ja šta je. Moja je ujna, naime, Slavonka, Hrvatica Jedan Kroz Jedan. Ljubav je, ima tome preko pola vijeka, dovela u bosanskohercegovačke planine. I valjda baš stoga što je daleko od zavičaja, (p)ostala gorljiva braniteljka, ma šta to značilo. Pa se stoga sad, evo, silno divi Dodikovoj “samostalnosti”, otresitosti, drskosti spram svemu što imalo “miriše” na Bosnu i Hercegovinu.
Zavidi mu na samostalnosti, na Republici Srpskoj.
Jest, ujna, mislim se ja, i dalje pržeći jezik vrućom juhom, baš ti je “samostalan” taj lepotan, naročito u punjenju vlastitih džepova, zidanju dvoraca narodnim parama, dijeljenju kredita malodobnim potomcima…
No, ne dižem glavu s tanjura. Kad se u ratu, dok smo zadnju cigaru dijelili i onako sočno, uglas psovali, nijednom nismo svadili, nećemo vala ni sad, u kakvom-takvom miru, za njenim stolom, za njenom sofrom. Nek’ voli kog ‘oće, neće nikog glava zaboljet’ od te kasne “ljubavi”. Uostalom, ovako dobra, u dubini duše zna i ona sigurno kakav je to komad idiota.
Nego, ima li od svih tih silnih naših političara, pa, bogami, i šire, ijedan da joj ga predložim?
Tihić? Lijepo zbori, ali kad mi počne hvaliti reisa … K’o krava kad se ritne, i prospe 10 litara mlijeka!
Hrvati među onih preko 8.000 kandidata za listopadske izbore? Nijednome, osim Čovću, imena ni ne znam – eto kak’i su! S jednim guzom u Posušju, drugim u Zagrebu – slabo će se ti zalagat’ za narod, i njegove muke tantalove.
A, kako rekoh, i šire: još od vremena Feralovog krivoustog ljigavca i njegovog dedinjskog brata u zločinu čudim se ovom narodu, da prostite, bivšejugoslavenskom.
Jer, evo, prijatelj iz Beograda se kune svim i svačim da bi, i u “Novoj Srbiji”, Ono Od Vojvode, čim bi ga otključali, namah postalo njenim predsjednikom - toliko nam je Srbija, kaže, avansovala!
Što se tiče “pravih” Hrvata, onih u Hrvatskoj: već sam pisao o ljetošnjim jumbo-plakatima u zadarskom kraju. “Heroj a ne zločinac”, a zapravo - legionar i pljačkaš, general čiji su “neposlušnici” (???) u “herojskom pohodu” pobili na stotine civila, spalili desetke manjinskih sela.
Da ga puk ne simpatizira, mislim, valjda bi bar neki od tih plakata bio potrgan, ili pošaran sprejem, kao što su “presprejane” mnoge i mnoge ćirilično/latinične table – zavisno od mjesta kroz koje prolazite - s nazivima sela i gradova u Bosni i Hercegovini.
Kao što, uostalom, simpatizira i onog idiota, generala-trgovca odličjem, što se pred hrvatskim pravosuđem sklonio u dragu mu Hercegovinu. Pa mu, svojem heroju, i kućerinu na granici s domajom, dok si rek’o “keks”, isti taj puk napravio. Ne bi li što brže mogao do Zagreba, ako ikad opet na vlast dođe neki njegov, krivousti, precjednik.
A "lijeva alternativa", reći ćete? Korumpirana, neodlučna, izgubljena u unutrašnjim previranjima - sve samo ne lijeva!
Sve je to, očito, volja "širokih narodnih masa".
A što, dok iste na gotovo svim prostorima nekadašnje zajedničke države grcaju u neimaštini i besparici, svi ti silni dodici, čovići, glavaši, glavonje i kreteni, žive k’o bubreg u loju - ma, koga to briga?!
Oni i tuđim parama balahaju, što bi Cankar rekao – u ime naroda.
