Ibričić: Ne bih dao dva gola da sam se držao ramazanskog posta | Monet

23.08.2010 u 13:10

Ibričić: Ne bih dao dva gola da sam se držao ramazanskog posta

Publika na Poljudu, kao i na drugim hrvatskim stadonima, sada osim prizora nogometaša koji pri izlasku na teren dodirnu travu, a potom se prekriže, ima prigodu vidjeti i prizor muslimanskog vjernika koji prije početka utakmice stavi ruke u specifičan položaj i “izuči fatihu”, odnosno izgovori neki od stihova iz prvog poglavlja Kurana.

Senijad Ibričić zbog svojih nekoliko zadnjih nogometnih izvedbi u dresu Hajduka trenutačno u Splitu ima status božanstva. Međutim, igraču za kojega Torcida želi da potpiše doživotni ugovor sa splitskim klubom vjerojatno ovaj epitet koji mu je dodijeljen u prethodnoj rečenici kao i na raznim navijačkim internetskim  forumima pomalo smeta. I to ne samo zbog urođene skromnosti nego i zbog vjerskog uvjerenja koje smatra bogohulnim takve pridjeve davati smrtniku.

Stihovi iz Kurana

Ibričić je, naime, praktični muslimanski vjernik koji se prije i nakon svake utakmice pomoli Bogu i zazove Njegovu pomoć.

Tako publika na Poljudu, kao i na drugim hrvatskim stadonima, sada osim prizora nogometaša koji pri izlasku na teren dodirnu travu, a potom se prekriže, ima prigodu vidjeti i prizor muslimanskog vjernika koji prije početka utakmice stavi ruke u specifičan položaj i “izuči fatihu”, odnosno izgovori neki od stihova iz prvog poglavlja Kurana. I taj vjernik je sada postao njihov heroj.

Nogometaš Hajduka svojom se vjerom ne razmeće, ali kada ga o tome pitate, ne ustručava se o njoj govoriti jer je, kaže, na nju ponosan. Kada smo ga pitali kako je vjera ušla u njegov život i kako ga je privukla, on odgovora da ga je “privuklo isto ono što i sve druge ljude”.

Kratki ritual

- Mislim da čovjek ne može biti ispunjen, ne može biti do kraja čovjekom, ako ne vjeruje. Vjernički stav uči te poštivanju drugih, daje ti sigurnost u tvoju budućnost, u ono što te čeka, daje životu smisao koji je bez vjere nemoguć. Dakle, tako kako je kod mene, tako je i kod svih ostalih - odgovara nam Ibričić i dodaje kako misli da “svi vjeruju, netko više netko manje”.

U njegovu je životu islamska vjera bila prisutna od djetinjstva, a s vremenom je jačala. Kako kaže, odgajan je da “druge vjere poštuje, ali i da na svoju bude ponosan”.

On se pomoli Bogu prije svake utakmice ili treninga, “da sve završi kako treba, da ne bude nikakvih problema”. Nakon što utakmica ili trening završe, ponovno se pomoli, ali ovaj put da prije svega zahvali. I on, kao drugi vrhunski sportaši koji svjedoče svoju vjeru, kaže da mu je ona pomogla proći kroz uspone i padove profesionalne karijere.

- Kada bih prolazio kroz neko teško razdoblje, uvijek sam imao taj osjećaj potrebe za vjerom i utjehom koju ona daje. A kada su dobra vremena, kao što su ova, onda zahvaljuješ Bogu na njima. Jednostavno mi to pomaže, bolje se osjećam - objašnjava nogometaš.

Njegov kratki ritual prije utakmice postao je dobro poznat njegovim suigračima:

- Kao što se igrači kršćanske vjere prije izlaska na teren ili početka utakmice prekriže, tako ja učim fatihu, zamolim dragoga Boga za pomoć, i to je to.

Nisam gladan i žedan

Posljednjih dana, u bezbrojnim napisima o Ibričiću, spominjala se i njegova vjera te njezina pravila. U tijeku je, naime, mjesec ramazan i strogog posta tijekom kojega se muslimani za danjeg svijetla suzdržavaju od bilo kakve hrane i pića. Mogućnost, koju su pojedini novinari u pokušali nagovijestili, da Ibričić na dnevne treninge dolazi gladan i žedan zbog pridržavanja pravila posta, bila je spomenuta u nekim pitanjima treneru Stanku Poklepoviću.

Spominjalo se i ime jednog drugog muslimanskog vjernika nogometaša - Nijemca turskoga podrijetla Mesuta Özila koji je nedavno postao igrač Real Madrida i koji se navodno također pridržava ramzanskog posta. Međutim, Ibričić nam objašnjava da islam nije baš takav kakvim ga neki zamišljaju. Za vjernike koji su u situaciji poput njega ili Özila, pravila su jasna:

- Muslimanski vjernici koji se bave teškim fizičkim poslom oslobođeni su obveze ramazanskog posta. Ja koji dnevno imam jedan ili dva naporna treninga jednostavno ne bih mogao fizički izdržati bez hrane i pića. Tako da - ne, ne postim, kako zbog zdravlja, tako i zbog toga što bi posao koji se bavim trpio. Ali, siguran sam da mi Bog to oprašta i znam da ću sve propuštene ramazanske postove nadoknaditi nakon završetka karijere - kaže Ibričić. Pitamo ga da li bi volio postiti?

- Naravno. Ovo je jedno posebno razdoblje u životu muslimanskog vjernika i to je jedan poseban osjećaj koji mi je drag. Ali, ja sam nogometaš i moja profesija ima svoje zahtjeve, zbog čega se pravila posta trenutačno ne mogu pridržavati. Ali, trudim se pridržavati svih drugih stvari koje mi moja vjera nalaže - kaže o usklađivanju vjere i profesije nogometaš Hajduka.

Suigrači poštuju moju vjeru Pitamo Senijada Ibričića kako je biti islamski vjernik u dominantno katoličkoj zemlji? Da li se, možda, nekada našao u neugodnoj situaciji? - Ja u Hrvatskoj, evo, igram sedam godina i nikada doista nisam imao nikakvih problema. Niti zbog toga što sam vjernik, niti zbog toga što pripadam drugoj vjeri. Svi oko mene znaju tko sam i što sam. Znaju u što vjerujem i da sam na to ponosan i svi to poštuju - odgovorio je Bošnjak iz Sanskog Mosta. A zanimaju li ponekad neke od suigrača manje im poznati detalji o njegovoj vjeri, ispituju li ga ponekad o tome? - Naravno da ih zanima, kao što možda i mene zanimaju neke stvari iz kršćanstva koje mi nisu toliko poznate. Postavljaju mi pitanja, a ja im objašnjavam. Posebice ih zanimaju ta neka naša pravila kojih se pridržavamo u vrijeme ramzanskog posta, te neke posebnosti naše vjere. Što se tiče slavljeničkih situacija u kojoj se ponekad popije i “čašica više”, suigrači su navikli da i je i u takvim prigodama “Ibro” malo drugačiji: - A, to je situacija na koju smo se svi navikli. Ja nazdravim s čašom vode ili soka i tako. Ali, znaju oni popiti i za mene - šali se Ibričić.

(Jutarnji.hr)